Close

“Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane.”

Iv 15,16

Biti svećenik

Isus Krist je prvi i vječni svećenik. A na poseban način Krista zastupaju i zamjenjuju svećenici oko naših oltara. Tako je svaki svećenik Kristov produžetak – ispružena Njegova ruka i Njegov glas.

Bog je onaj koji zove u svoju službu. To isto vrijedi i za sve ostale duhovne pozive – redovnike i redovnice. Redovito dječak – mladić, djevojčica – djevojka stvaraju svoje planove za budućnost, a

onda se javi Netko tko je snažniji.

Prisjetimo se kako Bog zove u svoju službu.

Abrahama je pozvao iz rodnog kraja i poslao ga u tuđinu, jer je s njime imao svoje planove.

Mojsija je pozvao iz gorućeg grma, kada je čuvao stada svoga tasta Jitra.

Samuela je pozvao u snu dok je kao dijete boravio kraj šatora Gospodnjeg.

Elizeja je pozvao dok je orao zemlju.

Izaiju je pozvao kad je molio u hramu.

Jeremiju je izabrao još prije rođenja.

Amosa je našao dok je čuvao stada.

Petra i Andriju je pozvao dok su ribarili.

Ivana i Jakova je našao kad su krpali mreže.

Mateja je izvukao iz carinarnice.

Pavla je zaustavio dok je žurio prema Damasku.


U Svetom Pismu imamo i dramatične opise kako se pojedinci otimaju i izvlače svojim argumentima.

Mojsije je mucao, Izaija je čovjek nečistih usana, Jeremija je premlad …

A onda su svi priznali:

Ti me, Gospodine, zavede, i dadoh se zavesti!

Nadjačao si me i svladao me!


Veličanstven je Bog!

Ne izabire ni najpametnije, ni najsvetije, ni najljepše, ni najbolje – prema ljudskom shvaćanju.

Bog ima svoja mjerila!


U svakom slučaju, Bog je Onaj koji zove, ali On se služi i s drugim ljudima, ponajprije dobrim roditeljima.

Činjenica je da je većina duhovnih osoba primila klicu svoga zvanja iz pobožnih obitelji.

Naravno da ima i izuzetaka.

Kada u obitelji vlada čestitost, radinost, pobožnost, ljubav, sakramentalni život, zajednička molitva – tada se stvara ozračje da se dijete odluči za duhovni poziv.

Ne mora značiti da se u takvoj obitelji mora pojaviti duhovno zvanje, ali je sigurno da će djeca postati čestiti ljudi, vjerni svom ljudskom i kršćanskom pozivu.


Sve što smo rekli za obitelj, koja je prvo sjemenište, vrijedi i za kršćansku zajednicu – župu, u kojoj živi onaj koga je Bog pozvao.

Duhovna zvanja su nepogrešiva mjerila kršćanskog života naših župa.


Što mi možemo učiniti da Crkva ima dovoljno svećenika?

Ponajprije moliti!

Isus nam je to naredio:

Žetva je velika, a radnika malo.

Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju!


Beskrajna su polja što čekaju ruke žetelaca!

Mnoštvo je onih koji trebaju svećenike!

Ovce traže pastire.

Moramo ih izmoliti!


Svećenik je dar neba, dar Božje milosti, koji se može i mora izmoliti!

Molimo na tu nakanu!

Gospodine, pozovi iz naših obitelji mladiće i djevojke u svoju službu, kako bi po Tvome Srcu radili na spasenju ljudi!


Zahtjevno ali radosno služenje!

Nitko ne tvrdi da je jednostavno biti svećenik. Svaka svećenička služba, bilo na župi, kapelaniji ili nekom drugom obliku služenja ima svoje poteškoće i terete. Isus nije obećao ništa drugo do li križ. Biti svećenikom znači slijediti put Isusa, i hoditi s drugima u Njegovo ime. Jedino što moramo je uzeti Evanđelje i vidjeti da li je njegova služba to što tražimo kako bi je mi donijeli drugima.

Ali također možemo vidjeti ovo čudo svećeništva kao „apostola“ i „izaslanika“ Gospodnjeg. Učenici su se vratili iz gradova i sela slaveći zbog onoga što je Bog učinio po njima (Lk 10,17.). Uskrsli Krist je taj koji služi preko svojih svećenika i nastavlja svoj rad s njima i potvrđuje njihovu službu kao što je učinio apostolima (Mk 16,20.). Biti svećenikom je biti služiteljem mira koji liječi i uzvišene radosti Uskrslog Isusa. Svećenik koji živi svoju službu srca istinski otvorena Gospodinu pronaći će svoje srce koje izgara u njemu dok pomaže drugima da prepoznaju Isusovu prisutnost u njihovim životima.

Svjedočanstva drugih...

Evo me, Gospodine

Sine, nisi sam, Ja sam s tobom …

Kroz cijelu vječnost, izabrao sam te, trebam te.

Trebam tvoje ruke da nastave blagoslivljati

Trebam tvoje usne da nastave govoriti,

Trebam tvoje tijelo da nastavi patiti,

Trebam tvoje srce da nastavi voljeti

Trebam tebe da nastavim spašavati.

Ostani sa mnom sine.

Evo me Gospodine:

Evo moje tijelo, evo moje srce, evo moje duše …

Ponavljam ti moj DA-

Možda ne hitro i glasno, nego polako, čisto i ponizno.

(Michel Quoist) 39

39 Prayers for Life pp. 49-51 (Gill & Macmillan, Dublin)