Close

"Čovjek koji ne poznaje svoju povijest nema ni svoju budućnost"

nadbiskup Vinko kardinal Puljić

Povijest

Prvi vrhbosanski nadbiskup sluga Božji dr. Josip Stadler otvorio je 01. rujna 1890. godine u zgradi gimnazije u Travniku prvu godinu filizofsko-teološkog studija, nakon što je papa Leon XIII. bulom Ex hac augusta od 5. srpnja 1881. ponovno obnovio redovnu crkvenu hijerarhiju u Bosni i Hercegovini, nakon 500-godišnje osmanske vlasti i odredio da se u Sarajevu podigne bogoslovno sjemenište za potrebe cijele metropolije: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, te Trebinje. Stoga se ovaj datum (01. rujna 1890.) uzima kao rođendan i početak rada prve obrazovne visokoškolske ustanove u BiH – naše bogoslovije. Iz ovoga je i vidljivo da slijedeće godine slavimo 125 godina postojanja. Kad je tri godine kasnije (1893.) sagrađeno bogoslovno sjemenište u blizini katedrale, i Teologija prelazi u Sarajevo. I kao što je upravu gimnazije u Travniku povjerio redovnicima Družbe Isusove, Stadler i bogosloviju u Sarajevu povjerava isusovcima, koji su ovu službu obavljali predano i zdušno preko 50 godina.

Bogoslovija će neometano djelovati do 1944. godine kad će zbog ratnih, a kasnije i zbog poratnih neprilika prekinuti s radom jer će je komunističke vlasti oduzeti kompletnu. Od svega su nas “oslobodili“, pa i od toga. Zapadno je krilo zgrade bilo nacionalizirano, a istočno je koristilo za studentski dom “Slobodan Princip Seljo.“

Nakon stanke od 25 godina nadbiskup Smiljan Franjo Čekada otkupljuje nacionalizirani dio vlastite zgrade i Teologija ponovo započinje s radom 25. studenog 1969. godine. Tako, znači ovu našu zgradu smo morali kupiti svojim novcem od komunista.

Na Vrhbosanskoj je bogosloviji kroz evo 124 godina njezina rada završilo svoj teološki studij i zaređeno veliki broj svećenika. Sa zahvalnošću Bogu i s ponosom ističemo da je pedesetak studenata ove drevne ustanove postalo doktorima teoloških znanosti, a petorica su postali nadbiskupi i osmorica biskupi.

Studenti teologije – bogoslovi budući da tada nije postojao KBF, nego je sve bilo jedno – bili su začetnici i promicatelji raznih kulturnih, obrazovnih i društvenih aktivnosti. Za mnoge karitativne, pastoralne i izdavačke djelatnosti zaslužni su brojni djelatnici naše Ustanove. Tako u vrijeme rata naša bogoslovija postaje humanitarno prihvatilište i sklonište. Brigu o njoj preuzima HKD „Napredak“, a bogoslovija s upravom seli u dominikanski samostan u Bol na otoku Braču gdje će, zahvaljujući velikodušnosti otaca dominikanaca, ostati četiri godine (od 1992. do 1996.). Ovo je svijetla točka u povijesti naše bogoslovije jer se nakon “izbjeglištva“ naša bogoslovija vratila u Sarajevo. Bilo je to 16. listopada. U “Kronici“ se može pročitati od 13. listopada da je slavljena oproštajna sveta misa uz suslavlje biskupa Ratka Perića i biskupa Slobodana Štambuka, te velikog broja svećenika. Rano u jutro 16. listopada bogoslovi su krenuli iz Bola na Braču ka Sarajevu gdje su došli oko 16,00. Dočekao ih je uzoriti Kardinal i zaželio im sretan i udoban boravak u našoj bogosloviji.

Još jedna svijetla točka u povijesti naše bogoslovije i Crkve u Hrvata u BiH jest pohod sv. Ivana Pavla II., 12. i 13. travnja 1997. god. kada je u homiliji na Večernjoj molitvi u sarajevskoj prvostolnici posebno apostrofirao bogoslovima i sjemeništarcima: Želim reći nekoliko riječi i vama, dragi bogoslovi i sjemeništarci, nado Crkve u ovoj zemlji. Nasljedujući primjer sluge Božjega Petra Barbarića, dopustite da vas osvoji Krist! Otkrijte svu ljepotu darivanja svojega života njemu, kako bi braći nosili Njegovo Evanđelje spasenja. Zvanje je pustolovina koju se isplati živjeti do kraja! Tajna posve ostvarena života leži u velikodušnome i ustrajnome odgovoru na Gospodinov poziv. Svima vama, svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi i sjemeništarci, želim dati dvostruku preporuku: živite međusobno u solidarnosti i budite „savršeno istoga osjećanja i istoga mišljenja“ (1 Kor1, 10). Bit će to neosporiv znak djelotvorne Kristove nazočnosti.

Patron ovog sjemeništa je Navještenje Gospodnje – Blagovijest, a patron crkve sjemenišne su slavenski apostoli Ćiril i Metod, dok je zaštitnik KBF-a sv. Luka, evanđelist. Bogoslovi redovito sudjeluju na sva tri događaja vrlo aktivno. Središnja svetkovina naše Bogoslovije je svakako Blagovijest jer na taj dan naši bogoslovi treće godine bivaju primljeni među kandidate za đakonat i prezbiterat, bogoslovi četvrte i pete godine primaju službe lektorata, odnosno akolitata.



Dio naše povijesti kroz iskustvo naša dva naša umirovljena profesora

Neke slike iz naše povijesti