Close

10. prosinca 2017.

Posveta oltara u bogoslovnoj kapelici Navještenja Gospodinova

U subotu 9. prosinca, dan nakon proslave svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, zajednica Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, u svojih 128 godina postojanja, doživjela je jedan od najsvečanijih trenutaka – posvetu oltara bogoslovne kapelice. Misno slavlje posvete oltara predslavio je uzoriti Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski uz koncelebraciju apostolskog nuncija u BiH mons. Luigia Pezzuta, odgojitelje bogoslovne zajednice i desetak svećenika.

Na samom početku misnog slavlja sve prisutne biskupe, svećenike, redovnice i bogoslove pozdravio je preč. Josip Knežević, rektor. U svojemu govoru preč. Knežević je istaknuo: „U tih njezinih 128 godina postojanja, Bogoslovija je kao i naš hrvatski narod često bio obespravljen – od nacionalizacije imovine do izbjeglištva u Bolu na otoku Braču. Dakle, kao i hrvatski narod i Bogoslovija je osjetila gorčinu komunizma kada je nakon II Svjetskog rata ovaj dio zgrade gdje se sada nalazimo nacionaliziran, sve do 1969. godine kada ga je tadašnji nadbiskup blage uspomene Smiljan Franjo Čekada morao otkupiti od komunističkih vlasti.“

Godine 1944. komunističke vlasti su oduzele Bogosloviju, točnije, današnje bogoslovno krilo i u njemu nastanili kojekakve urede, skladišta, mljekare, studentski dom. Velika je to bol i udarac bio za Crkvu na ovom području. Bogoslovija je raspuštena, a u tom časnom Stadlerovom zdanju na profesorskom krilu ostala su samo tri Isusovca koja su brinula o Crkvi i nenacionaliziranom dijelu Bogoslovije. Nadbiskup Smiljan Franjo Čekada odlučuje poduzeti sve potrebne korake i vratiti Bogosloviju u ruke onih kojima pripada, u ruke onima kojima ta časna ustanova koja je povjerena Crkvi ovoga kraja za sveto poslanje – formiranje budućih svećenika, predstavlja nešto sveto. 1969. godine u Bogosloviju, na profesorsko krilo, vraća se prva grupa bogoslova, a od 1972. godine sporazumnim dogovorom nadbiskup Čekada postavlja prvu postavu dijacezanskih svećenika za odgojitelje – rektor preč. Rudol Römer, vicerektor vlč. Zvonimir Baotić, prefekt vlč. Petar Jukić ( jedini danas živući od ove postave odgojitelja), te ekonom vlč. Anto Vujčić. Dok danas govorimo o velikim Hrvatima grada Sarajeva, jedna od upečatljivijih scena otkupa Bogoslovije je bila i ta da je nadbiskup Čekada od tada najviših komunističkih glavešina u Sarajevu – Branka Mikulića i Hamdije Pozderca tražio da nam vrate naš nacionalizirani dio Bogoslovije, a danas prozvani veliki Hrvat, Branko Mikulić se tomu uvelike protivio, a otkupljivanje vlastite kuće od komunističkih vlasti, jedini način da se Bogoslovija vrati, potpomogao je Hamdija Pozderac.

Kapelica Naviještenja Gospodinova – Blagovijesti, ovaj patron i današnji izgled može zahvaliti mons. Petru Jukiću, nekadašnjem prefektu i profesoru na Bogosloviji. Mons. Jukić, tada kao odgojitelj i glavni suradnik između organizacijskog odbora za obnovu vraćenog dijela Bogoslovije i vodstva Bogoslovije, poduzima jedan od teških koraka. Uz savjetovanje s mnogim stručnjacima i uz odobrenje nadbiskupa Čekade, današnju dvoranu Pavla VI, armiranom betonskom pločom polovi i tako stvara najljepšu prostoriju u Bogosloviji – bogoslovnu kapelicu. Dodatni stubovi, razne pregrade i kubici armiranog betona za izgradnje srca jedne odgojne ustanove, bili su sitnica, u odnosu na ono što e se iz te kapelice izmoliti, odgojiti i formirati. Nakon odluke da patron ove novosagrađene kapelice bude Naviještenje Gospodinovo, ne može se zaobići ime umirovljenog profesora Bože Odobašića, tada rimskog studenta, koji je uz nadbiskupovo odobrenje kupio mozaik Navještenja koji se danas nalazi u kapelici, i mons. Mate Zovkića koji je sudjelovao u organizaciji dopremanja istoga u Sarajevo.

Zahvaljujući mons. Franji Komarici, biskupu banjolučkom, u novoposvećeni oltar, stavljene se moći blaženog Ivana Merza. Ivan Merz kojega možemo nazvati i sinom ove časne ustanove, redovno je u svojim dolascima u Sarajevo na hodnicima Bogoslovije molio časoslov i krunicu. Ivan je jedan od mnogih svetaca i blaženika koji su hodili ovim hodnicima, ali zasigurno je jedan od najbližih srcima današnjih bogoslova, jer ipak on je sin ovog kraja i Bosne nam drage.

U svojoj propovijedi, kardinal je pozvao sve prisutne da se poistovjete sa oltarom, tim žrtvenikom Gospodnjim, da postanemo svjesni kako smo mi pozvani biti žrtvenici i nositelji Krista svim ljudima i tako svjedočiti svoj identitet Kristovih ljubljenih učenika.

Svečanom ceremonijom ravnao je bogoslov Marin Babić, ceremonijar, a zborom i liturgijskim pjevanjem vlč. Marko Stanušić.

Nakon svečanog Misnog slavlja svi prisutni su se okupili i oko obiteljskog stola u bogoslovnoj blagavaonici.

I.D.